Vizuelno siromastvo glavnog grada u potpunosti je nadomesteno ljudima koji u njemu zive.
Osim sto ima jako lijepih momaka i devojaka, odusevila me otvorenost kojom odise celi grad. Depresivno hladni ambijent grada popravili su nebrojeni osmesi ljudi sa kojima sam imao prilike da komuniciram (izuzetak je starija konobarica u kafani "?", koja je nadam se imala samo los dan, jer ako je stvarno takva...). Raduje me sto sam i na ulicama cuo strane jezike, mahom engleski i nemacki, a i "crnogorski i bosanski", pored toga obradovalo me i otkrice da na ulicama metropole (a bg to svakako jeste) cuju i stranci koji uce srpski...prosto bude toplo oko srca kad to cujete...
Jedina sto mi je pored konobarice zasmetalo jeste egocentricnost "rodjenih beogradjana". Ne, lepi moji, niste popilki svu mudrost ovog svijeta i da, vasa lukavost i visprenost su neosporni ali i ocigledni!!!
Sva sreca da Beograd ima divne ljude, a kazu i provod. Na zalost nisam okusio nocni zivot prestonice kako je trebalo, tako da o tome drugi put...
